Članci arhiva

Joso Joja Ricov rodio se u Kalima 25. ožujka 1929. kao prvo od devetero djece u obitelji ribara Ive i Jakice rođene Rakvin. Osnovnu školu završio je u Kalima (1940.), započeo soboličilački zanat, pohađao klasičnu gimnaziju pri Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru, odakle je zbog otpora talijanizaciji hrvatskog obalnog područja (pa čak i vlastitog prezimena Ricov u Rizzo!) te jasno izražena rodoljubnog, slobodoumna i antitotalitarističkoga stava isključen pod optužbom „ateist" i komunist", početkom srpnja 1943.

Sudionik hrvatskog otpora, zatočenik u njemačkom konclogoru Musapstan kod Zadra (1944.), po završetku nastavlja i završava realnu gimnaziju u Zadru (1945.-1950.), upisuje se i diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao profesor slavistike (1959.). U srednjoškolskom razdoblju bavio se kiparstvom i glumom (Hrvatsko narodno kazalište u Zadru, s gostovanjima u Šibeniku, Splitu, Dubrovniku, i po otocima), u studentskom razdoblju i po završetku studija posvećuje se književnosti i prevoditeljskom radu, povremeno intenzivnije i likovnoj kritici.

Joja Ricov jedan je od najproduktivnijih hrvatskih književnika koji je na svom putu za pravo stvaranja prošao kroz pravu kalvariju. Zbog svoje domoljubne riječi i želje da govori glasno i istinito o sudbini svoga naroda bio je progonjen i zlostavljan od strane talijanskih okupatora, nacista te nadasve jugoslavenskih komunista. Bio je relativno nepoznat jer je zbog svojih opredjeljenja bio prešućivan te ni jedna njegova knjiga nije nigdje prikazana ili predstavljena.

Godine 1959., neposredno po povratku s III. festivala jugoslavenske poezije, bez procesa i presude izgnan je u dvogodišnje zatočeništvo na Grgur pokraj Golog otoka. Nakon intervencije prijatelja Salvatorea Quasimoda, talijanskog nobelovca, osobnim nalogom Josipa Broza Tita 19. travnja 1961. pušten je iz zatvora.

Bio je umjetnički savjetnik kazališta "Trebbo" T. Comella u Milanu, dopisni urednik milanskog periodika "D'Ars Agency", urednik "Hrvatskog književnoga lista" i Zajednice samostalnih pisaca TIN, audio-rehabilitator u Centru SUVAG, lektor hrvatskoga i srpskog jezika i književnosti na Državnome i Katoličkom sveučilištu u Milanu od 1973. do 1975. Član je specijalističke ekipe stručnjaka Verbotonalnoga sustava P. Guberine, uveo je u Italiji VM i AVGS metodu za rehabilitaciju slušnooštećenih i učenje stranih jezika.

Joja Ricov nositelj je Međunarodne nagrade Europa Arte (Pariz, Cirih, Milano) - „per ampia e meritoria attivita artistica", za rubriku ogleda „Lettera dalla Jugoslavia"; „Povelje hvalezaslužja" Talijanskog instituta za kulturu, Zagreb; Međunarodne nagrade „Parthenope Aurea" (Zlatna Partenopa) s pergamenskom nominacijom „Cavaliere dell' Arte 1997." (Vitez Umjetnosti 1997.), Univerzalne akademije „NEAPOLIS" za lijepe umjetnosti, znanosti i književnost u Napulju 1997, te Nagrade Grada Zadra za životno djelo 2007. godine.

 

ČIN SAN SE IZLEGA

Čin san se izlega
- teker san bi prvi put juoknu –
ćapua me je korenat i

otako zabrunčin krkoljun
orcajući svun fuorcun i
juočin i njergulin i pihćun
gucajući sve nua č nabasun
i pitun se – a ki te čuje! –
ča je to s manun
di 'vo grin
ću li se zakocati za
kuo koli drivo oli siku
ću li se 'vuoga ikad liberati

ću li
čuješ li me dide
uarijo
vietre
Bože

ću li
doburdižati u porat?

I
ne prestajin orcati
i
ne prestajin juokati
i ne prestajun . . .

kr-ko-ko-lju-u-u-uuuuun! . . .

Joja Ricov, Kali /Rahorača/, 7. kolovoza 1987.