Rođendan čakavskog pjesnika Joje Ricova bio je povod za subotnje pjesničko okupljanje u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar. U organizaciji zadarskog ogranka Hrvatskog književnog društva Jojinu poeziju čitala je Ines Kolega, a prikazan je i dokumentarni film o ovom pjesniku „Na dvoru mojie didovine" iz 1988. godine, koji potpisuje Desa Blaslov-Dujela.

Također, najavljena je i pjesnička manifestacija čakavske poezije u čast Joje Ricova, koja će se svake godine održavati na otoku Ugljanu.

- Nema pjesničke manifestacije gdje se njeguje čakavska poezija i rič. Ta rič se gubi po škojima i ovo je jedna od prigoda da se ona obilježi i sačuva. Posebno s jednim od najvećih koji je pisao čakavsku poeziju, a to je Joja Ricov, kazao je Nikola Šimić-Tonin.

Zadarski ogranak Hrvatskoj pjesničkog društva odlučio je stoga pokrenuti manifestaciju čakavske poezije, koja bi se održavala svake godine na njegov rođendan održavala u njegovom mjestu, Kalima.

U planu je pokretanje i pjesničke nagrade čakavske poezije koja bi nosila Jojino ime, kazao je Šimić Tonin.

- O Joji Ricovu se zna jako malo. To je velikan koji je drugovao s nobelovcima. Jedan od njih je Salvatore Quasimodo, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1959. godine. Na intervenciju međunarodne javnosti Ricov je s Golog otoka pušten sa samim potpisom Josipa Broza Tita. Jer, prevodio je mnoge značajne književnike svoga doba, pa i ovog nobelovca koji se sam založio za njega, pa i boravio u Kalima... To je jedna nevjerojatna ljudska i pjesnička sudbina nevjerojatnog znalca, vrsnog pjesnika i čovjeka, kazao je Šimić-Tonin.

Manifestacija u njegovu čast stoga je samo jedan mali način da mu se Zadar oduži.