- Nema je, ne lovi se, nestala... Uvatin dvi, tri, četiri... nijednu, za cilu večer na moru. Ono što su nekad bile kile sad su komadi, i to mali, 15-20 deka...
Tim riječima svoju ribarsku sreću opisuje gotovo svaki lignjolovac, bilo u Zadru, bilo na obližnjim otocima, piše portal zadarski.hr. Čini se da je tako na cijelom Jadranu.
S istom su sjetom, sjećajući se nekadašnjih sjajnih ulova, pričali i mali otočni ribari i sportski ribolovci, ali i profesionalci, posade plivarica i koćarica, ribari obrtnici koji love različitim vrstama mreža. Dakle, svi oni koji odlično poznaju "pošte", staništa liganja.
- Nama prigovaraju da smo je polovili mrižom migavicom - kaže nam poznati zadarski ribar Nikica Ramov, s bratom Denisom vlasnik ribarskog obrta, koji veći dio godine provodi u ribolovu jer od njega isključivo i žive - ali to nije istina. Ne lovimo je ni mi. Nema je. Slično smo čuli i od kapetana s plivarica kojima je lignja bila usputni i zahvalni ulov u moru srdela i druge plave ribe.
Jadranska lignja je i vrhunska delicija koju gotovo podjednako vole i na moru i na kontinentu, gdje mnogi i dalje žive u uvjerenju da je prirodni oblik lignje – kolutić.
I do 150 kuna po kilu
Lignja je tražena roba pa su se "obični" kupci, a najviše ugostitelji, zadnjih mjeseci suočili s enormnim povećanjem cijene jadranske lignje koja je, primjerice, na zadarskoj ribarnici došla do iznosa od 150 kuna za kilogram. Pred sam Badnjak, jer lignja je uz bakalar mnogima po tradiciji toga dana nužno na stolu (valjda je po nekom pravilu prejedanje lignjom i bakalarom jednako pravom postu), cijene su bile i više.
Zanimljivo, na najvećem hrvatskom tržištu ribe u zimskom periodu, zagrebačkom, cijena lignje, i to one najkvalitetnije, ulovljene "peškafondom" i kosavicom, nije prelazila 120 kuna za kilogram, ali je u isto vrijeme kilogram hobotnice dostizao cijenu i višu od 100 kn.
Što se dogodilo s lignjom?
Pravog stručnog odgovora na to pitanje nema, potvrdio nam je i prof. dr. Ivan Katavić sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, nekada i pomoćnik ministra poljoprivrede, jer je, čini se, ne samo pobjegla s panula i mreža, nego je već dugo i "ispod radara" i zakonodavcu i znanstvenicima.
Prvi nije predvidio čak niti minimalnu dozvoljenu veličinu ulovljene lignje, a tek je od lani obavezno evidentiranje ulova tog glavonošca. On se i dalje tretira kao usputni ulov u ribolovu mnogim ribarskim alatima. Zanimljivo, donja veličina ulovljene lignje nije propisana ni u Europskoj uniji.
S tim se, naravno, ne bi složili mnogi mali ribari na otocima i priobalju, koji bi već u ovo doba još do prije pet-šest godina imali u škrinjama po nekoliko desetaka, ako ne i stotina kilograma lignje kojoj cijena, s razvojem turizma, raste iz godine u godinu. Te su zalihe značajno pridonosile skromnim obiteljskim proračunima.
Znanstvenici pak, pa ni u Institutu u Splitu, nisu provodili monitoring lignje, njezino kretanje, straništa, pelagička zbivanja.
- Uzroci drastičnog opadanja populacija komercijalne (odrasle) lignje nisu znanstveno dovoljno elaborirani, premda su vektori pritiska na ovaj resurs prilično jasni - kaže prof. Katavić.
VIŠE NA PORTALU ZADARSKI.HR