Članci arhiva

Na pjesnikov rođendan 25. ožujka 2019., u Kalima održat će se pjesnička večer posvećena hrvatskome pjesniku i stradalniku Joji Ricovu. Tom prigodom dodijeliti će se i književna nagrada: Joja Ricov, koju je na prijedlog književnika Nikole Šimića Tonina pokrenulo Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar 2018.

Prvodobitnik književne nagrade Joja Ricov bibinjski je pjesnik Ante Sikirić – Krivin.

U knjižnici u Kalima biti će izložena i radna verzija spomenika, poprsje pjesnika Joje Ricova, rad akademskoga kipara Igora Maštruka. Na incijativu Šime Vitorija i Nikole Šimića Tonina pokrenuta je inicijativa postavljanja spomenika pjesniku ispred njegove rodne kuće u Kalima.

Dobitnik književne nagrade Joja Ricov za 2019. – u, pjesnik je Dinko Škevin. Prosudbeno povjerenstvo činili su: Dr. sc. Dragan Gligora, dr. sc. Erni Gigante Dešković, Valerijo Orlić, Šime Vitori, Žaklina Kutija, Ante Nadomir Tadić Šutra i Nikola Šimić Tonin.

Dinko Škevin, rođen u Betini 1952. godine. Živi u Šibeniku. Pisati je počeo u prvim razredima osnovne škole. Do sada je objavio šest zbirki pjesama: 1. SIDRO O' ZLATA; 2. IMA MORA; 3. KAP VJEČNOSTI; 4. KAPI ZAVIČAJA; 5. MORE SAMO MORE; 6. NEMOJ REĆI NEĆU (dječja zbirka).

Dinko Škevin cijeli je svoj radni vjek proveo u TLM-u gdje je radio kao planer proizvodnje.

Joso (Joja) Ricov rođen je u Kalima (Zadar), 25. ožujka 1929. Osnovnu školu završio je u Kalima (1940.), pohađao klasičnu gimnaziju pri Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru (1941.-1943.), odakle je zbog otpora talijanizaciji hrvatskoga obalnog područja i vlastitog prezimena te jasno izražena rodoljubnoga i antitotalitarističkoga stava isključen.

Sudionik je hrvatskog otpora, zatočenik u njemačkom koncentracijskom logoru Musapstan kod Zadra (1944.). Potom nastavlja i završava realnu gimnaziju u Zadru (1945.-1950.), upisuje se i diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao profesor slavistike (1959.). Neposredno nakon povratka s III. festivala jugoslavenske poezije, 17. srpnja 1959. na autoputu "Bratstvo i jedinstvo" na relaciji Beograd – Ohrid uhićen je i odveden u zatvor u Savskoj cesti 60, u Zagrebu. Odatle je 26. studenoga 1959., bez procesa i presude izgnan u dvogodišnje zatočeništvo na otok sv. Grgura.

Na peticijsku intervenciju talijanskoga nobelovca književnika Salvatorea Quasimoda osobnim nalogom Josipa Broza Tita 19. travnja 1961. pušten je iz zatvora.

Od rujna 1962. do lipnja 1963. umjetnički je konzultant kazališne institucije "Il Trebbo – centro di lavoro teatrale" Tonija Comella u Milanu. Godine 1966. i 1968. stipendist je Pier Emmanuelova "Comité d'écrivains et d'éditeurs pour une Entr'aide Européenne" u Parizu. Od 1. prosinca 1963. do 16. travnja 1967. dopisni je urednik „D'Ars Agencya“, milanskoga časopisa za suvremenu umjetnost s rubrikom Lettera dalla Jugoslavia.

Od 1. prosinca 1963. do 16. travnja 1967. dopisni je urednik „D'Ars Agencya“, milanskoga časopisa za suvremenu umjetnost s rubrikom Lettera dalla Jugoslavia. Od 1. travnja 1968. do 12. studenoga 1970. član je uredništva Hrvatskog književnog lista. Jedan je od utemeljitelja zajednice samostalnih pisaca Tin.