Članci arhiva

Četiristo godina od osnivanja kaljske bratovštine Gospe od Ružarija svečano će se proslaviti 25. i 30. studenoga ove godine u Kalima. Podsjetimo, prije dvije i pol godine, u svibnju 2017. godine svečano je obilježena i 300. obljetnica Bratovštine sv. Križa iz Kali.

Kaljanin don Slavko Ivoš tom je prilikom govorio o povijesti kaljskih bratovština, te u nastavku prenosimo njegovo zanimljivo kazivanje

Prije tri stoljeća u Zadru su djelovale brojne bratovštine. Nije bilo čovjeka koji nije bio učlanjen u neku skulu. U gradovima su bile obrtničke, staleške skule, ali vjerska uloga je bila prva. Bratovštine su odigrale veliku kulturnu, socijalnu, ekonomsku, humanitarnu, društvenu ulogu, istaknuo je don Slavko Ivoš, dodavši da bez zajedništva Kaljana ne bi bilo ni njihove crkve ni oltara. U kaljskoj crkvi sv. Lovre jedan je od triju najvećih oltara u Dalmaciji. Svatko tko se rodio i krstio u Kalima automatski bi postajao član Vele skule. U druge skule upisivalo se po osobnom htijenju ili je neki član obitelji već bio u nekoj skuli. Izraz ‘stati na sviću’ značio je da se, nakon smrti člana obitelji koji je bio u nekoj bratovštini, odmah upisivao drugi član iz te obitelji, da se bratovština ne ugasi, da se vjera ne ugasi. Negdje su bratovštine osnivane pri crkvama, a u Kalima pri oltarima. Svaka bratovština je imala sjedište pri jednom oltaru. Svaka bratovština se brinula za ures i opremu za bogoštovlje na tom oltaru. To sve još postoji u kaljskoj skuli Gospe od Ružarija. 

Francuzi su nakon osvajanja ugasili bratovštine, ali su ih svećenici opet osnivali. Skule su se osobito počele rasipati u komunizmu. Bratovštine su bile uređene kao zajednica. Imale su svoje masline koje bi im ostavljali ljudi nakon smrti. Skupljali su novac i davali ga za oltare, pa je tako u manje od sto godina kaljska crkva dva puta produžena. Tako velike crkve, kao što je kaljska, nema na otocima, osim na Silbi i Olibu. A Kali su bile malo mjesto. Puno veća mjesta od Kali nisu izgradila tako veliku crkvu, a Kaljani jesu, slogom. Kali su bile bogate jer su ljudi bili vrijedni. Bili su vrijedni i složni jer su imali vjere. Bili smo bogati djecom. U 19. stoljeću, u manje od sto godina, selo se utrostručilo.

Ali, bilo je vjere. Kad bi mlađi naraštaj imao vjeru, vjera ima ljubav, ljubav ima požrtvovnost, onda nema nazatka. Onda je napredak. Ali to sve počiva na vjeri, poručio je prije dvije godine don Slavko Ivoš.