Kali, mjesto na otoku Ugljanu, generacijama nosi titulu najribarskijeg mjesta na hrvatskom Jadranu. Njegovi ribari, poznati po hrabrosti, vještini i izdržljivosti, kroz povijest su gospari morskih prostranstava – od srednjovjekovnog Zadarskog kanala pa sve do dalekih mora Tihog oceana. Pa ipak, iz godine u godinu, na sam dan svoga zaštitnika sv. Lovre (10. kolovoza), kaljski porat ostaje neobično prazan. Umjesto okupljanja u portu, obiteljskih ručkova i zajedničke molitve, većina kaljskih plivarica na samu Lovrinju plovi prema pučini, ostavljajući pitanje: kako je tradicija poštovanja sveca zaštitnika izgubila bitku s modernim ritmom ulova?

Zavjet koji je putovao do Paname
Ode li se nekoliko desetljeća u prošlost, slika je bila potpuno drugačija. Sveti Lovro, zaštitnik ribara i pomoraca, u Kalima nije bio samo datum u kalendaru, već duboko ukorijenjen zavjet. Kaljski su ribari vjerovali da ih molitva i poštovanje prema svecu čuvaju od oluja, praznih mreža i morskih havarija. Ta se pobožnost nije gašena ni daleko od doma. Kada su u drugoj polovici 20. stoljeća mnogi Kaljani otišli na pacifičku obalu Paname, sa sobom nisu ponijeli samo ribarsko znanje, već i svoju vjeru. Na panamskim tunolovcima, na kojima su stvarali ribarska carstva, kaljski su ribari imali male kapelice i slike sv. Lovre. Prije svakog bacanja mreže molilo se za dobarulov i siguran povratak u luku.
 

Moderni ritam: Mjesec, ugovor i otpremnina
Danas je situacija potpuno drugačija – dok fešta u mjestu privlači brojne goste, kaljski su ribari uglavnom na moru jer je tradiciju istisnuo surovi ekonomski ritam. Ribolov plavom ribom ovisi o mraku i mjesečevim mijenama, pa se u špici sezone ne propušta idealna noć za ulov, dok pritisak ugovora s uzgajalištima tuna i prerađivačima ne priznaje blagdane. Uz to, generacijskim odmakom i napretkom tehnologije, mlađe su generacije nekadašnji duhovni zavjet i molitvu za sigurnost zamijenile suvremenim navigacijskim uređajima i čisto ekonomskom računom.
 

Može li se vratiti dostojanstvo Lovrinje?
Tužno je primijetiti kako je narod koji je podizao kapelice usred Panamskog kanala danas dopustio da mu radni ritam diktira zaborav vlastitog zaštitnika. Poštovanje prema sv. Lovri nije bila samo crkvena obveza, već i izraz ponosa, zajedništva i poštovanja prema moru koje ih hrani. Ostati na kopnu bar taj jedan dan u godini ne bi bio gubitak ulova, već zalog očuvanja identiteta. Kaljski ribari izvojevali su mnoge pobjede na svjetskim morima, no jedna od najvećih budućih bitki bit će upravo ona na kućnom pragu – kako u trci za kapitalom ne izgubiti dušu i tradiciju zbog koje su Kali uopće postali to što jesu.
 

Stoje li moderne plivarice u portu ili plove po mraku na sv. Lovru, ostaje pitanje koje si svaki kaljski ribar mora postaviti: vridi li punija mreža jedne noći ako se pritom prazni mreža vlastite baštine?